Kontaktirajte nas
Zapratite nas
Kompanija

Roboprogram DOO
dr Miodraga Lazića 13
21000 Novi Sad, Serbia

MB 20943416
PIB 108162783

Kancelarija

Jelke Ređep 13
21203 Veternik, Srbija

Kontakt

Zainteresovani ste za saradnju?
info@roboprogram.com
+381 64 125 24 09

blog-alabama

Ljudska strana robotike: Poslovno putovanje mladog inženjera u Alabamu

Do sada su naši blogovi bili fokusirani na tehnički aspekt – naš rad, klijente i način na koji naša automatizacija pomaže njihovom biznisu da raste. Ali iza robota, kodova i proizvodnih linija, postoji i ljudska strana ovih projekata – izazovi, iskustva i lični razvoj koji dolazi s tim.

Zato ovaj put dijelimo drugačiju priču – iz prve ruke, od jednog od naših inženjera, Marka, koji je proveo četiri mjeseca u Alabami, SAD, radeći na velikom projektu automatizacije. Više od običnog poslovnog zadatka, ovo je bilo putovanje prilagođavanja, učenja i neočekivanih veza.

Tekst ispod napisao je Marko.


Inženjering u inostranstvu: Korak u nepoznato

Izazov: Sticanje poštovanja kao mladi inženjeriTu smo bili – prvi put kročimo na novi kontinent. Dva mlada inženjera, stižemo u Alabamu sa malim koferima i velikim ambicijama, spremni za rad na velikom projektu automatizacije. Ulog je bio visok – kvarovi na mašinama, dugi ciklusi proizvodnje i sve veći pritisak da se poveća efikasnost. Ali ovo putovanje nije bilo samo posao; bilo je to upoznavanje nove kulture, novih ljudi i prihvatanje nepoznatog.

Izazov: Sticanje poštovanja kao mladi inženjeri

Ali kako su ideje presušile i rešenja počela da propadaju, preuzeli smo inicijativu. Malo po malo, izborili smo svoje mesto. Do kraja boravka, nismo bili samo deo tima – vodili smo projekat. Ako vas zanima tehnička strana priče, pročitajte naš prethodni blog Kako smo poboljšali kvalitet delova i skratili ciklus proizvodnje za 2/3. Ovaj put, ipak, želim da pričam o ljudskoj strani iskustva – ljudima, kulturi i trenucima koji su ovo putovanje učinili nezaboravnim.

Prvi utisci: Drugi svet

Od trenutka kada smo sleteli, znao sam da je ovo mesto drugačije od svega što sam ranije video. Pejzaži, arhitektura, atmosfera – sve je delovalo kao neki drugi svet. Ako bih jug SAD morao da opišem u nekoliko reči? Glasni automobili, drvene kuće, oružje, još oružja, tornada i ljudi ogromnog srca. Južnjačko gostoprimstvo je stvarno, i filmovi mu nisu ni blizu. Dočekali su nas raširenih ruku, pozivali u svoje domove i od prvog dana tretirali kao porodicu.

 

Ljudi: Ekipa iz celog sveta

Terenski rad okuplja ljude sa svih strana sveta, a ovaj projekat nije bio izuzetak. Naš tim je bio prava mešavina – Srbija, SAD, Meksiko, Kanada, Brazil, Kina, Makedonija, Velika Britanija, Nemačka. Različite kulture, različiti jezici, ali isti cilj: unaprediti automatizaciju, poboljšati proizvodnju i osposobiti radnike klijenta za dugoročni uspeh.

Iskustva: Najzanimljiviji trenuci iz Alabame

Ovo iskustvo bilo je puno neočekivanih i nezaboravnih trenutaka. Neki su se posebno izdvojili:

  • Streljana na farmi – Novi prijatelj nas je pozvao kod sebe i održao nam celu obuku o rukovanju oružjem, gađanju i bezbednosti. Nezaboravno iskustvo.
  • Karaoke veče – Recimo samo da neki od nas definitivno treba da ostanu u inženjeringu.
  • Sezona tornada Biti u drvenoj kući bez struje i interneta dok napolju besni tornado – iskustvo koje se ne zaboravlja. Nebo je pozelenelo, vetar je zavijao, a mi smo sedeli kao patke sa flašom gazirane vode i kutijom sladoleda. Jezivo, ali na neki način i zabavno. Nakon ovoga, bunker nam je delovao kao luksuzan hotel.

Najteži deo: Gorko-slatki oproštaj

Četiri meseca su dug period. Nedostajali su mi porodica, prijatelji i najviše od svega – moja devojka, sada verenica i uskoro supruga. Baš tokom ovog putovanja shvatio sam da više nema razloga za čekanje. Život ne staje, i kada znaš – znaš. Ali oproštaj je bio težak. Odlazak od novih prijatelja, ali sa radošću što ću ponovo videti stare. Ovo iskustvo promenilo me je. Naučilo me da cenim lepotu novih mesta i kultura, ali i dodatno učvrstilo moju ljubav prema domu.

Za sve prijatelje koje smo stekli u Alabami – ako čitate ovo, nadam se da ćemo se ponovo sresti.

S poštovanjem,
Marko Perčić